BOŠNJACI

  O stvarnom i  izvornom učenju Bosanske crkve ostalo je jako malo pisanih dokumenata i svjedočanstava iz kojih bi se to moglo tačno analizirati . Njihove crkvene knjige  i tekstovi su uništavani i spaljivani u stalnim progonima pripadnika te crkve, u nizu krstaških ratova koji su na poziv pape vodile okolne  zemlje protiv bosanskih «krstjana». U neprekidnim krstaškim ratovima to učenje je zatirano ognjem i mačem, sa neviđenim represalijama : masovnim ubistvima, spaljivanjem na lomačama živih ljudi, žena i djece, paljevinama kuća i naseljenih mjesta,otimanjem imovine od «heretika» itd.. Bogumilsko  se učenje na katoličkom zapadu, kao i na pravoslavnom istoku, smatralo najvećom jeresi koju treba uništiti svim sredstvima, a pripadnike te vjere istrijebiti.  Takođe su ovo učenje proganjali i bosanski kraljevi i plemstvo koje je napustilo bogumilsku vjeru i prihvatilo katoličanstvo. To je bilo karakteristično za nekoliko posljednjih bosanskih kraljeva. Posebno ...

  Nacionalno ime Bošnjaka kroz historiju, shodno političkim promjenama i kontekstima, doživljavalo je različite upotrebe i promjene   Tretirajući problem nacionalne identifikacije i nacionalnog imena Bošnjaka suočavamo se sa činjenicom smiještanja istog u kontekste određenih historijskih razdoblja koja su neminovno utjecala na razvoj, određivanje i imenovanje bošnjačkog identiteta, razdoblja u kojima je svijest o bošnjačkom identitetu nastala, razvijala se te prošla kroz dugi period nijekanja i osporavanja. Srednji vijek Etnogeneza Bošnjaka, bitno određena Bosnom kao njihovom matičnom zemljom i geopolitičkim prostorom, započela je još u ranom srednjem vijeku nastanjivanjem jednog broja slavenskih plemena oko gornjeg toka rijeke Bosne. Na tom području formirala se bosanska feudalna država kao osnovni geopolitički i etnički okvir Bosne i Bošnjaka. Za vrijeme srednjovjekovne bosanske države najviše se upotrebljava termin „Bošnjani“ (nekada sa prefiksom „dobri“) koji označava poda...

O politiki Srbije u smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije Kad mi površinu i geografsko položenje ovi zemalja, ratni duh njihovi žitelja, i ono mnenije i način mišljenja njihov u bliže rasmotrenije uzmemo, mi ćemo lako na tu misao doći da je ovo ona čast turskog carstva, na koju Srbija najveći upliv imati može. Stalno opredjeljenje i uređenje ovoga upliva čini nam se da je za sad (1844) glavni zadatak srbske politike u Turskoj.  1.Kad dva susedna naroda medu sobom uži i tešnji sojuz zaključiti žele to se pre svega granica koliko je bolje moguće otvoriti mora, da bi se neprestano saobraćanje što je više možno olakšalo i živim učinilo No Srbija se od ovih svojih sunarodnika u Turskoj kao nekim kineskim zidom odelila, i saobraštenija je na toliko samo malo mesta dozvolila, da ima kuća u većim varošima, koje više vrata imaju za ulazak i izlazak ne želi knjaževstvo srbsko. Zato neka straže na granicama istina ne umale, no da se mesta sastanaka, izlaska i ulaska na s...

V ećina stanovništva  srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva  pripadala  je kršćanskoj heretičkoj sekti bogumila. Bogumili kao «šizmatici « su već od  XIII stoljeća bili izvrgnuti progonima papa i katoličke crkve, kao i progonima od strane Bizanta i pravoslavlja. Čak su neke pape protiv njih nekoliko puta propovjedale  krstaški rat (papa Honorus III – 1221. godine, Gregor IX – 1238. godine, Innocent IV – 1246. godine i Benedict XII – 1337. godine. Inkvizicija za progon heretika   osnovana je 1291. godine).  Papa Ivan XII u jednom pismu bosanskom kralju piše: “Dragi naš sine, bosanski kneže vrijedni Stjepane! Znamo da si vjeran sin crkve katoličke . Zbog toga očekujemo tvoje posredovanje u uništavanju heretika u tvojoj zemlji. Očekujemo da ćeš biti na pomoći našem inkvizitoru Fabiusu,  jer otpadnici (heretici) smatraju Bosnu zdravim mjestom. Sakupili su se iz raznih krajeva svijeta i hoće da tamo posiju sjeme odvratne zablude. Ovi ljudi, privi...

  Autor: Fikret Hafizović Danas, opće prihvaćeni naziv od strane zvanične povijesti za stare bosanske žitelje (za njene Bošnjake), a koje su kršćani, iz antagonističko vjerskih razloga nazivali hereticima, je Bogumili i zato ću i sam, prema ukazanoj potrebi, koristiti taj termin. Mada je to termin koji je tek polovinom XIX. stoljeća počeo koristiti hrvatski katolički povjesničar F.Rački i to za vjernike , kao, Bosanske crkve, a onda je to prihvatila i povijesna znanost bivših Jugoslavija i tako se počeo koristiti kao termin kojim su nazivani najbrojniji bosanski žitelji iz tzv. pred Turskog perioda. Kako pod Bogumilima podrazumijevam bosanski narod onda to pišem velikim slovom, mada je naziv vezan za njihovu religijsku pripadnost, a ne za etnikum. Povjesničari navode da su Bogumili održavali i vlast preko, kako oni kažu, Bosanske crkve koja nije bila kršćanska, jer je, kroz prikazane ''dokumente'', za katoličke povjesničare bila heretička, ali ipak državotvorna. Takođe,...